“Nemojte brinuti o neuspjehu, dovoljno je biti u pravu samo jednom.”
Plastenička proizvodnja je u stalnom porastu, a stručnjaci imaju valjane razloge za to. Prinos u plastenicima je nekoliko puta veći u odnosu na proizvodnju na otvorenom, a samim tim, veći su i prihodi. Prednosti i nedostatke poljoprivrede, po principima organske proizvodnje, na papir je stavio Marko Karan iz Gradiške, koji se zajedno sa porodicom bavi vlastitim uzgojem povrća u plastenicima. Računica je jasna trud i znanje daju zdrave usjeve i ukusno povrće. Tako je nastala „Žabac“ proizvodnja organskog voća i povrća.
„Živjeli smo u zgradi u Gradiški i stan nam je postao tijesan. Otac agronom, čeznuo je za prirodom i prostorom na kojem može raditi i saditi. Tokom 2006. godine porodično smo se preselili iz grada u selo, sa namjerom da pokrenemo plasteničku proizvodnju, jer nam je stan bio skučen”, počinje svoju poljoprivrednu priču tridesetogodišnji Marko, te dodaje: „To je bila neka inicijalna ideja da pokrenemo plasteničku proizvodnju. Napravili smo voćnjak, posadili kruške i tada sam upisao fakultet s ciljem da steknem potrebna znanja za agronoma. Prije četiri godine, zasadio sam prvo povrće. Hodajući po Evropi, primijetio sam da nismo baš konkurentni u poslu sa povrćem. Mislim da je organska proizvodnja šansa da se dobije veći prostor na tržištu, zbog dodatne vrijednosti toksikološki ispravne hrane.”
Poljoprivreda po principima organske proizvodnje ima brojne prednosti, a najvažnije je da ljudi znaju šta i od koga kupuju. Ono što organsku izdvaja od konvencionalne proizvodnje, jeste poštovanje pravila kako bi se nešto moglo prodati. Također, i kupovina od komšije, ostavlja novac u lokalnoj zajednici i pomaže zapošljavanju. “Uvijek je lokalno ukusnije od onog što se uvozi. Sigurno je da ima manje toksičnih supstanci na plodovima uzgojenim po organskim principima. U konvencionalno proizvodnji postoji određena referentna doza pesticida koju ljudi mogu unijeti u organizam, a da nemaju dugoročne posljedice na zdravlje. Međutim, problem je što niko ne garantira da je povrće ili voće zapravo takvo, što se često dešava našoj državi, jer ne postoje organi kontrole”, pojašnjava Marko.
Za plasman svježeg povrća, izuzev rodne Gradiške, za sada je glavni cilj Banja Luka, koja je pogodno tržište za kvalitetne i zdrave domaće proizvode. U ovoj gradskoj sredini postoji već formirana svijest o blagodatima organske hrane, a lokalne vlasti najavljuju formiranje organske pijace. Banja Luka je prvo veliko tržište koje Marko želi „zauzeti”.
A zašto se Markov posao zove “Žabac”? To je dio ove priče, kako bi se privukli najmlađi članovi porodica, sa slikovnicama ili bojankama i veselim pričama o povrću i “Žabcu”. Također, i ljude iz Gradiške u slengu komšije nazivaju žapcima.
Priču o Marku Karanu i njegovom biznisu možete pogledati i na našem Youtube kanalu.
